Savršen stan s francuskim prozorima

Nakon čak dva stana koji smo pogledali, našli smo onaj pravi. Treći. Osvojili su me francuski prozori u dnevnom boravku i kuhinja od 20 kvadrata na sjevernoj strani stana duž koje je bila lođa.
Kažu da si našao stan kad možeš zamisliti da živiš unutra i gdje se nalazi pojedini dio namještaja. Tjedan dana smo stajali uz tlocrt stana i dogovarali gdje će stajati kuhinja, hoćemo li cijeli zid od balkona pretvoriti u staklenu stijenu, kako će kupaonica izgledati i gdje će biti police u dnevnom boravku.
Angažirali smo i prijatelja arhitekta da napravi okviran trošak radova kako bi znali s kojim budžetom trebamo raspolagati nakon što kupimo stan.
Nakon tjedan dana, dali smo svoju ponudu vlasnici stana. Uživo, u dnevnom boravku s francuskim prozorima. Ponuda je bila 15000 eura manja od cijene koju je tražila. Bila je na rubu suza, možda i uvrijeđena, činilo se, no svjesna da ima puno radova u stanu u kojem nitko 15 godina nije živio. Tijekom pregovaranja, okrenuo se ključ u vratima i ulazila je druga agentica s potencijalnim kupcima. Točnije s njih petero. Mi sjedimo, upravo dali cijenu, čekamo odgovor, pregovaramo, kad, eto, upada ekipa u stan. Možda čak u naš budući stan.
Vlasnica ih moli da dođu kasnije, malo se zbunila, mi se pogledavamo i jedino što smo mogli izustiti, neka samo pogledaju, mi ionako idemo.
Uopće ne znam kako smo završili s vlasnicom i agenticom na kavi, na nekom zaista nepotrebnom razgovoru o životu, poslu i kuhinjama gdje smo saznali da vlasnica spušta stan još za 5000 eura. Kavu završavamo rječima da ćemo razmisliti, ona nama na to, baš ste slatki, htjela bih da se dogovorimo, mi se gledamo i odosmo. Slatki smo?
O, Bože....
Osjećaš se malo blesavo u takvim situacijama. Ne znam što smo trebali. Možda čak pregovarati preko agenta. I onaj dolazak ekipe s drugom agenticom je pokvario cijeli doživljaj. Još danas kad se sjetim, nije mi sasvim jasno kako se sve to skupa odigralo.
Nakon nekoliko dana približili smo se još za 5000 eura k cifri, digli smo svoj ulog, no, još uvijek ne dovoljno i blizu cifre koju je tražila vlasnica. Nakon 5 minuta javljeno nam je da je stan prodan.
Osjećali smo se kao da su nasilno ušli u naš stan. Iako stan zapravo naš nije ni bio...
Jesmo li dobro taktizirali, je li agent igrao za nas ili za vlasnicu, jesmo li prebrzo ušli u sve... ne znam, ali stan s francuskim prozorima je u rukama nekih ljudi koji možda i nisu imali neke velike planove za njega...