petak, 9. kolovoza 2013.

Majstori i njihove ponude

Treba neko vrijeme da ideja koju ste imali o stanu i kasnije stavili na papir, sjedne. Sa svakom novom idejom sam mislila, to je to, nemojmo dalje raspravljati... a onda se sljedeća ideja činila boljom, i još boljom...Uglavnom, treba proći neko vrijeme da i ideje sjednu u glavi.
Naime, kad počnete skupljati ponude izvođača radova, dobit ćete jedno od ključnih pitanja: "je li taj nacrt vaša finalna verzija?" Cijena se može dosta mijenjati ukoliko odlučite, jednostavno, u nekom trenutku u tijeku početnih radova preseliti kuhinju na drugo mjesto, ili, npr., wc pomaknuti negdje drugdje. Sve se može napraviti, ali košta! Stoga, krenite prikupljati ponude kad ste gotovo sigurni da je nacrt koji ste zamislili (ili su zamislili za vas) finalni.
Finalnu ponudu prođite još jednom sa ponuđačem, tražite rokove (barem okvirne) i možda ćete imati sreće. Osobno želim čvrsto vjerovati da nisu svi majstori isti i svojim primjerom želim pokazati da se može raditi s ljudima koji zaista znaju raditi svoj posao brzo i efikasno. Ako ću biti u pravu, čut će se ...
I da... koga na kraju angažirati? 
U razgovoru s ljudima došli smo do nekoliko savjeta glede majstora. Jedan je bio da radiš s onima koji poznaješ, drugi, pak obrnuto, a jedan od savjeta, koji smo na kraju i poslušali, je bio da nađemo jednog izvođača koji će organizirati sve radnike, pratiti radove i sl. Naravno, neki su se i u tome opekli, a mi ćemo vidjeti kako će ta odluka proći kod nas.



subota, 3. kolovoza 2013.

Od euforije do prvih problema...

Dva mjeseca je prošlo od zadnjeg posta i mislim da je sad nekako pravo vrijeme da ukratko rekapituliram što se sve događalo u međuvremenu. Kuckanje čašama i slavlje radi kupljenog stana trajalo je svega nekoliko dana. Trebalo je dogovoriti toliko toga, naći pravo rješenje za stan, kompromisi su bili nužni u svakom trenutku... Razmišljala sam kako inače parovi uređuju stanove i kako izađu na kraj sa svim pitanjima, dogovorimo, neslaganjima... Naši bliski prijatelji su nam dali jedan savjet, koji se su tom trenutku stvarno činio smiješan, a taj je, "nemoje se samo početi svađati oko svega." Zvučalo je potpuno nestvarno? Mi? Pa mi već 7 godina uspješno vodimo firmu i znamo razgovarati... 
I onda je krenulo... 
Kako to da uređenje stana ima toliko pitanja, problema, nedoumica? Ranije sam svima govorila koji su uređivali stan i kukali: "ah, slatke muke" i sad tek vidim koliko sam živcirala ljude oko sebe. 
1. Uređenje stana nisu "slatke muke" (jesu ako je to jedino što čovjek radi u životu)
2. Uređenje stana je odgovornost. Ako što pođe po zlu, povlači ti se po kući, živcira te i podsjeća sve iduće godine na zajeb. 

Uglavnom, kroz iduće postove ću vas polako voditi kroz naše odluke, možda vam olakšati neke, dati vam neke savjete, a ako ćete imati pitanja, inbox je otvoren (vjerojatno ću morati tražiti muža da odgovori na ista jer sam ja manje konstrutivna, i romantičarski gledam na stvari, no, bit ćemo od pomoći :)

Do tada evo nekoliko linkova za surfanje i traženje ideja:

Stranica kojom se možete poslužiti ako trebate virtulano rušiti zidove u svom stanu, dodavati nove, staviti namještaj ili jednostavno vidjeti kako bi trebao izgledati vaš budući stan: http://www.sweethome3d.com/index.jsp 

utorak, 4. lipnja 2013.

Stan u slikama

Nije se nešto uredio za slikanje, no, što ružniji je stan na slikama, to će svaka promjena izgledati još bolje :D

Stay tuned!
Kuhinjica (no, ne zadugo)

Dječja soba wannabe

Kupaonica (što te sve čeka, ni ne znaš!)

Spavaća?

Sve soba (dnevni boravak + blagavaonica + kuhinja)

Izba (i tebe rušimo)

Pogled na buduće police

utorak, 28. svibnja 2013.

The stan

Kod tog stana nas je osvojilo nekoliko stvari:
1. nalazi se 5 min od posla
2. nalazi se u centru
3. cijena mu je u redu

Zaljubili smo se oboje (muž i ja) u ono što bi taj stan mogao biti. Sada je definitvno daleko od onoga što želimo, ali mogao bi biti nešto posebno. Trebat će puno vremena i živaca (i mašte) da ga dotjeramo i spremni smo oboje. 

Kupnja stana je lijep korak naprijed u životu, no, i vrlo stresan. Sa svih strana sijevaju pitanja; kakvi su papiri, kakva je zgrada, susjedi, tko plaća porez, je li prva nekretnina, gruntovna, ima li tavan, prokišnjava li krov... i na kraju, jeste li sigurni da je to ono što želite?

Da skratim priču, Ugovor je potpisan 23. svibnja i mi smo se nekako našli u ulozi vlasnika stana. Svi nam čestitaju, a mi kao da nismo svjesni. Zapravo sve što smo tražili smo našli... osim dvije stvari:
1. visoke stropove
2. 15 kvadrata više

Svakako ćemo preživjeti, a kažu da nas sad prava pustolovina čeka. Borba s majstorima i naša međusobna borba. Preživjet ćemo i to. Sigurna sam. Samo cool... 

srijeda, 22. svibnja 2013.

Kompromisi

I onda... gledajući stanove počinjete pristajati na sve. Nije važno što nije prostran koliko želite, ili što do grada trebate promijeniti nekoliko prijevoznih sredstava, jednostavno vam je u jednom trenutku bitno da smo  riješite tu "brigu" kupite ga, kako god, i nastavite sa životom.
Do sad sam u glavi pristajala na sve moguće loše stanove, samo da prestanemo s tom pričom.
Krivo! Potpuno krivo! 
Iako zvuči suludo, uvjerena sam da ljudi u jedom trenutku počinju i tako razmišljati. Slatke su to muke, traženje stana, maštanja o lijepim kuhinjama i balkonima, no, realno, za takvo maštanje i razgledavanje stanova po gradu trebate biti ekstra plaćeni jer, ljudi moji, to je osmosatno radno mjesto.
Nažalost, cijelo to vrijeme oglasi za stanove su vam smrtni neprijatelji. Što je bolje napisan oglas to je lošiji stan, a o lažima da ne pričamo. U cijeloj toj priči meni nije jasno zašto jednostavno ljudi koji prodaju stanove i agencije za nekretnine ne mogu napraviti sljedeće:
1. poslikati stan tako da vidiš sve sobe u stanu (ne slikati kantu za smeće, Sljeme ili susjedov balkon)
2. dati normalan opis stana, pritom mislim na to da kažu koliko zaista stan ima kvadrata, a ne uračunati u kvadraturu i šupu, garažu, dio tavana i hodnik do ulaza u stan.
3. napisati iskreno na kojem je stanu kat
4. napisati je li stan novogradnja (do sada neuseljen) ili tamo netko živi i zgrada je građena prije pet godina.

Vezano uz točku 4. stan koji smo nedavno vidjeli je oglašen kao novogradnja, vrhunski opremljen, prazan i sl. Dolazimo na lokaciju, stan ima nekakav namještaj, neku gospođu koja je s cigaretom otvorila stan, mucice po podu i znak koji blinka "bjež'te odavde!"

utorak, 21. svibnja 2013.

Stanovi na brdu

Kad smo počeli gledati stanove odlučili smo u koje kvartove ne idemo, a koji su kvartovi na listi prioriteta. Život podno Sljemena na nekom od naših popisa nije stajao, ali me je osobito privlačio. Imati pogled na grad, živjeti u prirodi i tišini, i biti svega 5 min autom udaljen od centra - neprocijenjivo. Vodeći se time odlučili smo pogledati i neke stanove "iznad" grada i dati im priliku.

Nemoralnu ponudu (kako ju mi zovemo)  je dobila jedna od agencija za stan u izvedbi roh-bau. Stan je imao cijelu stijenu u staklu i to nas je osvojilo. K tome je imao i sve potrebne sobe, dok je lokacija bila osrednja. Naime, sigurna sam da bi u vrijeme snježnih dana ostali kod kuće jer ne znam kako bi se tom uzbrdicom mogli popeti na glavnu cestu. Nemoralna ponuda je uključivala spuštanje cijene stana za 20% . Ako prođe, prođe. 
Nije prošlo.

Drugi stan koji smo našli na obližnjem brdu je imao najljepši pogled, najljepšu terasu, sve sobe koje su nam trebale i tužnu gospođu koja se rastala od muža i zato prodaje stan (njihove ljubavi) te jednu od soba (spavaću!) u razini zemlje (na to, nažalost, ne pristajem). Ipak, dugo smo razmišljali, gledali i druge stanove pa se vraćali na taj... no, nije nas osvojio do kraja. Također, cesta koja vodi do stana je uska, zavojita i vrlo okomita i bilo bi isključeno pustiti prijatelje nakon dva-tri pića niz nju. Šteta!

Brdima su pale cijene. Ako želite na brdo, sad je vrijeme :)

petak, 17. svibnja 2013.

Izgledate mi skuplje, za vas onda veća cijena!

Nakon neuspjelog pokušaja sa stanom, uslijedilo je tjedan dana traženja stana i osjećaj da podhitno moramo naći onaj pravi. Čak smo možda i pristali na jedan stan da se nije dogodila situacija koja se dogodila.
Valja spomenuti nekoliko stvari:
1. Stan uopće nije bio na lokaciji koja nam je odgovarajuća.
2. Stan je imao sve potrebne sobe, čak i terasu, no, nije imao duše.
3. Vlasnici stana su naizgled divna bića, a onda se dogodilo TO što se dogodilo.

Dolazimo s agentom za nekretnine u stan, agent je bio simpa, vlasnici također, gledamo stan, obilazimo, ja u glavi rušim zidove, muž slaže kuhinju, gledam kak klinac trči okolo naokolo, uglavnom, nije loše. Evo našli smo ga. Nije sve super, ali, Bože moj, nije sve super u životu (!!!!).
Nakon razgledavanja sjednemo u naš budući dnevni boravak i krenemo razgovarati o cijeni stana. Taj je razgovor sam po sebi bio čudan jer smo mi prvi put vidjeli stan, a i cijenu smo znali iz oglasa, no, bilo bi poprilično neugodno da smo odbili o tome pričati, pa smo se, eto, upecali.
I tako, krene vlasnik stana pričati nadugo i naširoko o tome koliko je platio stan prije 5 godina, koliko uložio u njega i koliko planira za njega dobiti. Zna on da su druga vremena, ali eto on traži za njega 1650 eura po kvadratu. Počnem na brzinu računati u sebi i skužim da je vlasnik digao cijenu iz oglasa za oko 300 eura po kvadratu. Dođem k sebi i uspijem progovoriti, "Gospodine, mi smo došli pogledati stan jer je 1300 eura po kvadratu, kako se odjednom digla cijena?" Uto uleti njegova žena i kaže da evo iza nas dolazi kupac koji će toliko ponuditi, pa se umiješa agent koji kaže da je to sve vrlo neozbiljno s njihove strane i nije korektno i profesionalno prema klijentu (nama) da se cijena tako promijeni... Oni slegoše ramenima, mi se pozdravismo i pobjegnemo glavom bez obzira.
Agent se ispričavao, nama je pomalo bilo smiješno, no, stalno se negdje u glavi nametala misao "tko je ovdje lud?".