Nakon neuspjelog pokušaja sa stanom, uslijedilo je tjedan dana traženja stana i osjećaj da podhitno moramo naći onaj pravi. Čak smo možda i pristali na jedan stan da se nije dogodila situacija koja se dogodila.
Valja spomenuti nekoliko stvari:
1. Stan uopće nije bio na lokaciji koja nam je odgovarajuća.
2. Stan je imao sve potrebne sobe, čak i terasu, no, nije imao duše.
3. Vlasnici stana su naizgled divna bića, a onda se dogodilo TO što se dogodilo.
Dolazimo s agentom za nekretnine u stan, agent je bio simpa, vlasnici također, gledamo stan, obilazimo, ja u glavi rušim zidove, muž slaže kuhinju, gledam kak klinac trči okolo naokolo, uglavnom, nije loše. Evo našli smo ga. Nije sve super, ali, Bože moj, nije sve super u životu (!!!!).
Nakon razgledavanja sjednemo u naš budući dnevni boravak i krenemo razgovarati o cijeni stana. Taj je razgovor sam po sebi bio čudan jer smo mi prvi put vidjeli stan, a i cijenu smo znali iz oglasa, no, bilo bi poprilično neugodno da smo odbili o tome pričati, pa smo se, eto, upecali.
I tako, krene vlasnik stana pričati nadugo i naširoko o tome koliko je platio stan prije 5 godina, koliko uložio u njega i koliko planira za njega dobiti. Zna on da su druga vremena, ali eto on traži za njega 1650 eura po kvadratu. Počnem na brzinu računati u sebi i skužim da je vlasnik digao cijenu iz oglasa za oko 300 eura po kvadratu. Dođem k sebi i uspijem progovoriti, "Gospodine, mi smo došli pogledati stan jer je 1300 eura po kvadratu, kako se odjednom digla cijena?" Uto uleti njegova žena i kaže da evo iza nas dolazi kupac koji će toliko ponuditi, pa se umiješa agent koji kaže da je to sve vrlo neozbiljno s njihove strane i nije korektno i profesionalno prema klijentu (nama) da se cijena tako promijeni... Oni slegoše ramenima, mi se pozdravismo i pobjegnemo glavom bez obzira.
Agent se ispričavao, nama je pomalo bilo smiješno, no, stalno se negdje u glavi nametala misao "tko je ovdje lud?".