Majstori i njihove ponude

Treba neko vrijeme da ideja koju ste imali o stanu i kasnije stavili na papir, sjedne. Sa svakom novom idejom sam mislila, to je to, nemojmo dalje raspravljati... a onda se sljedeća ideja činila boljom, i još boljom...Uglavnom, treba proći neko vrijeme da i ideje sjednu u glavi.
Naime, kad počnete skupljati ponude izvođača radova, dobit ćete jedno od ključnih pitanja: "je li taj nacrt vaša finalna verzija?" Cijena se može dosta mijenjati ukoliko odlučite, jednostavno, u nekom trenutku u tijeku početnih radova preseliti kuhinju na drugo mjesto, ili, npr., wc pomaknuti negdje drugdje. Sve se može napraviti, ali košta! Stoga, krenite prikupljati ponude kad ste gotovo sigurni da je nacrt koji ste zamislili (ili su zamislili za vas) finalni.

Finalnu ponudu prođite još jednom sa ponuđačem, tražite rokove (barem okvirne) i možda ćete imati sreće. Osobno želim čvrsto vjerovati da nisu svi majstori isti i svojim primjerom želim pokazati da se može raditi s ljudima koji zaista znaju raditi svoj posao brzo i efikasno. Ako ću biti u pravu, čut će se ...
I da... koga na kraju angažirati? 
U razgovoru s ljudima došli smo do nekoliko savjeta glede majstora. Jedan je bio da radiš s onima koji poznaješ, drugi, pak obrnuto, a jedan od savjeta, koji smo na kraju i poslušali, je bio da nađemo jednog izvođača koji će organizirati sve radnike, pratiti radove i sl. Naravno, neki su se i u tome opekli, a mi ćemo vidjeti kako će ta odluka proći kod nas.

Od euforije do prvih problema...

Dva mjeseca je prošlo od zadnjeg posta i mislim da je sad nekako pravo vrijeme da ukratko rekapituliram što se sve događalo u međuvremenu. Kuckanje čašama i slavlje radi kupljenog stana trajalo je svega nekoliko dana. Trebalo je dogovoriti toliko toga, naći pravo rješenje za stan, kompromisi su bili nužni u svakom trenutku... Razmišljala sam kako inače parovi uređuju stanove i kako izađu na kraj sa svim pitanjima, dogovorimo, neslaganjima... Naši bliski prijatelji su nam dali jedan savjet, koji se su tom trenutku stvarno činio smiješan, a taj je, "nemoje se samo početi svađati oko svega." Zvučalo je potpuno nestvarno? Mi? Pa mi već 7 godina uspješno vodimo firmu i znamo razgovarati... 

I onda je krenulo... 

Kako to da uređenje stana ima toliko pitanja, problema, nedoumica? Ranije sam svima govorila koji su uređivali stan i kukali: "ah, slatke muke" i sad tek vidim koliko sam živcirala ljude oko sebe. 

1. Uređenje stana nisu "slatke muke" (jesu ako je to jedino što čovjek radi u životu)

2. Uređenje stana je odgovornost. Ako što pođe po zlu, povlači ti se po kući, živcira te i podsjeća sve iduće godine na zajeb. 

Uglavnom, kroz iduće postove ću vas polako voditi kroz naše odluke, možda vam olakšati neke, dati vam neke savjete, a ako ćete imati pitanja, inbox je otvoren (vjerojatno ću morati tražiti muža da odgovori na ista jer sam ja manje konstrutivna, i romantičarski gledam na stvari, no, bit ćemo od pomoći :)

Do tada evo nekoliko linkova za surfanje i traženje ideja:

http://www.houzz.com/

http://www.home-designing.com/

http://www.apartmenttherapy.com/

http://www.homedit.com/

http://emmas.blogg.se/

http://www.dwell.com/homes

http://www.mwellsphoto.com/work/spaces/interiors/

http://designspirationsk.com/

http://www.archiscene.net/

Stranica kojom se možete poslužiti ako trebate virtulano rušiti zidove u svom stanu, dodavati nove, staviti namještaj ili jednostavno vidjeti kako bi trebao izgledati vaš budući stan: http://www.sweethome3d.com/index.jsp 

Stan u slikama

Nije se nešto uredio za slikanje, no, što ružniji je stan na slikama, to će svaka promjena izgledati još bolje :D

Stay tuned!

Kuhinjica (no, ne zadugo)

Dječja soba wannabe

Kupaonica (što te sve čeka, ni ne znaš!)

Spavaća?

Sve soba (dnevni boravak + blagavaonica + kuhinja)

Izba (i tebe rušimo)

Pogled na buduće police

The stan

Kod tog stana nas je osvojilo nekoliko stvari:

1. nalazi se 5 min od posla

2. nalazi se u centru

3. cijena mu je u redu

Zaljubili smo se oboje (muž i ja) u ono što bi taj stan mogao biti. Sada je definitvno daleko od onoga što želimo, ali mogao bi biti nešto posebno. Trebat će puno vremena i živaca (i mašte) da ga dotjeramo i spremni smo oboje. 

Kupnja stana je lijep korak naprijed u životu, no, i vrlo stresan. Sa svih strana sijevaju pitanja; kakvi su papiri, kakva je zgrada, susjedi, tko plaća porez, je li prva nekretnina, gruntovna, ima li tavan, prokišnjava li krov... i na kraju, jeste li sigurni da je to ono što želite?

Da skratim priču, Ugovor je potpisan 23. svibnja i mi smo se nekako našli u ulozi vlasnika stana. Svi nam čestitaju, a mi kao da nismo svjesni. Zapravo sve što smo tražili smo našli... osim dvije stvari:

1. visoke stropove

2. 15 kvadrata više

Svakako ćemo preživjeti, a kažu da nas sad prava pustolovina čeka. Borba s majstorima i naša međusobna borba. Preživjet ćemo i to. Sigurna sam. Samo cool... 

Kompromisi

I onda... gledajući stanove počinjete pristajati na sve. Nije važno što nije prostran koliko želite, ili što do grada trebate promijeniti nekoliko prijevoznih sredstava, jednostavno vam je u jednom trenutku bitno da smo  riješite tu "brigu" kupite ga, kako god, i nastavite sa životom.

Do sad sam u glavi pristajala na sve moguće loše stanove, samo da prestanemo s tom pričom.

Krivo! Potpuno krivo! 

Iako zvuči suludo, uvjerena sam da ljudi u jedom trenutku počinju i tako razmišljati. Slatke su to muke, traženje stana, maštanja o lijepim kuhinjama i balkonima, no, realno, za takvo maštanje i razgledavanje stanova po gradu trebate biti ekstra plaćeni jer, ljudi moji, to je osmosatno radno mjesto.

Nažalost, cijelo to vrijeme oglasi za stanove su vam smrtni neprijatelji. Što je bolje napisan oglas to je lošiji stan, a o lažima da ne pričamo. U cijeloj toj priči meni nije jasno zašto jednostavno ljudi koji prodaju stanove i agencije za nekretnine ne mogu napraviti sljedeće:

1. poslikati stan tako da vidiš sve sobe u stanu (ne slikati kantu za smeće, Sljeme ili susjedov balkon)

2. dati normalan opis stana, pritom mislim na to da kažu koliko zaista stan ima kvadrata, a ne uračunati u kvadraturu i šupu, garažu, dio tavana i hodnik do ulaza u stan.

3. napisati iskreno na kojem je stanu kat

4. napisati je li stan novogradnja (do sada neuseljen) ili tamo netko živi i zgrada je građena prije pet godina.

Vezano uz točku 4. stan koji smo nedavno vidjeli je oglašen kao novogradnja, vrhunski opremljen, prazan i sl. Dolazimo na lokaciju, stan ima nekakav namještaj, neku gospođu koja je s cigaretom otvorila stan, mucice po podu i znak koji blinka "bjež'te odavde!"

Stanovi na brdu

Kad smo počeli gledati stanove odlučili smo u koje kvartove ne idemo, a koji su kvartovi na listi prioriteta. Život podno Sljemena na nekom od naših popisa nije stajao, ali me je osobito privlačio. Imati pogled na grad, živjeti u prirodi i tišini, i biti svega 5 min autom udaljen od centra - neprocijenjivo. Vodeći se time odlučili smo pogledati i neke stanove "iznad" grada i dati im priliku.

Nemoralnu ponudu (kako ju mi zovemo)  je dobila jedna od agencija za stan u izvedbi roh-bau. Stan je imao cijelu stijenu u staklu i to nas je osvojilo. K tome je imao i sve potrebne sobe, dok je lokacija bila osrednja. Naime, sigurna sam da bi u vrijeme snježnih dana ostali kod kuće jer ne znam kako bi se tom uzbrdicom mogli popeti na glavnu cestu. Nemoralna ponuda je uključivala spuštanje cijene stana za 20% . Ako prođe, prođe. 

Nije prošlo.

Drugi stan koji smo našli na obližnjem brdu je imao najljepši pogled, najljepšu terasu, sve sobe koje su nam trebale i tužnu gospođu koja se rastala od muža i zato prodaje stan (njihove ljubavi) te jednu od soba (spavaću!) u razini zemlje (na to, nažalost, ne pristajem). Ipak, dugo smo razmišljali, gledali i druge stanove pa se vraćali na taj... no, nije nas osvojio do kraja. Također, cesta koja vodi do stana je uska, zavojita i vrlo okomita i bilo bi isključeno pustiti prijatelje nakon dva-tri pića niz nju. Šteta!

Brdima su pale cijene. Ako želite na brdo, sad je vrijeme :)

Izgledate mi skuplje, za vas onda veća cijena!

Nakon neuspjelog pokušaja sa stanom, uslijedilo je tjedan dana traženja stana i osjećaj da podhitno moramo naći onaj pravi. Čak smo možda i pristali na jedan stan da se nije dogodila situacija koja se dogodila.
Valja spomenuti nekoliko stvari:
1. Stan uopće nije bio na lokaciji koja nam je odgovarajuća.
2. Stan je imao sve potrebne sobe, čak i terasu, no, nije imao duše.
3. Vlasnici stana su naizgled divna bića, a onda se dogodilo TO što se dogodilo.

Dolazimo s agentom za nekretnine u stan, agent je bio simpa, vlasnici također, gledamo stan, obilazimo, ja u glavi rušim zidove, muž slaže kuhinju, gledam kak klinac trči okolo naokolo, uglavnom, nije loše. Evo našli smo ga. Nije sve super, ali, Bože moj, nije sve super u životu (!!!!).
Nakon razgledavanja sjednemo u naš budući dnevni boravak i krenemo razgovarati o cijeni stana. Taj je razgovor sam po sebi bio čudan jer smo mi prvi put vidjeli stan, a i cijenu smo znali iz oglasa, no, bilo bi poprilično neugodno da smo odbili o tome pričati, pa smo se, eto, upecali.
I tako, krene vlasnik stana pričati nadugo i naširoko o tome koliko je platio stan prije 5 godina, koliko uložio u njega i koliko planira za njega dobiti. Zna on da su druga vremena, ali eto on traži za njega 1650 eura po kvadratu. Počnem na brzinu računati u sebi i skužim da je vlasnik digao cijenu iz oglasa za oko 300 eura po kvadratu. Dođem k sebi i uspijem progovoriti, "Gospodine, mi smo došli pogledati stan jer je 1300 eura po kvadratu, kako se odjednom digla cijena?" Uto uleti njegova žena i kaže da evo iza nas dolazi kupac koji će toliko ponuditi, pa se umiješa agent koji kaže da je to sve vrlo neozbiljno s njihove strane i nije korektno i profesionalno prema klijentu (nama) da se cijena tako promijeni... Oni slegoše ramenima, mi se pozdravismo i pobjegnemo glavom bez obzira.
Agent se ispričavao, nama je pomalo bilo smiješno, no, stalno se negdje u glavi nametala misao "tko je ovdje lud?".

Savršen stan s francuskim prozorima

Nakon čak dva stana koji smo pogledali, našli smo onaj pravi. Treći. Osvojili su me francuski prozori u dnevnom boravku i kuhinja od 20 kvadrata na sjevernoj strani stana duž koje je bila lođa.
Kažu da si našao stan kad možeš zamisliti da živiš unutra i gdje se nalazi pojedini dio namještaja. Tjedan dana smo stajali uz tlocrt stana i dogovarali gdje će stajati kuhinja, hoćemo li cijeli zid od balkona pretvoriti u staklenu stijenu, kako će kupaonica izgledati i gdje će biti police u dnevnom boravku.
Angažirali smo i prijatelja arhitekta da napravi okviran trošak radova kako bi znali s kojim budžetom trebamo raspolagati nakon što kupimo stan.
Nakon tjedan dana, dali smo svoju ponudu vlasnici stana. Uživo, u dnevnom boravku s francuskim prozorima. Ponuda je bila 15000 eura manja od cijene koju je tražila. Bila je na rubu suza, možda i uvrijeđena, činilo se, no svjesna da ima puno radova u stanu u kojem nitko 15 godina nije živio. Tijekom pregovaranja, okrenuo se ključ u vratima i ulazila je druga agentica s potencijalnim kupcima. Točnije s njih petero. Mi sjedimo, upravo dali cijenu, čekamo odgovor, pregovaramo, kad, eto, upada ekipa u stan. Možda čak u naš budući stan.
Vlasnica ih moli da dođu kasnije, malo se zbunila, mi se pogledavamo i jedino što smo mogli izustiti, neka samo pogledaju, mi ionako idemo.
Uopće ne znam kako smo završili s vlasnicom i agenticom na kavi, na nekom zaista nepotrebnom razgovoru o životu, poslu i kuhinjama gdje smo saznali da vlasnica spušta stan još za 5000 eura. Kavu završavamo rječima da ćemo razmisliti, ona nama na to, baš ste slatki, htjela bih da se dogovorimo, mi se gledamo i odosmo. Slatki smo?
O, Bože....
Osjećaš se malo blesavo u takvim situacijama. Ne znam što smo trebali. Možda čak pregovarati preko agenta. I onaj dolazak ekipe s drugom agenticom je pokvario cijeli doživljaj. Još danas kad se sjetim, nije mi sasvim jasno kako se sve to skupa odigralo.
Nakon nekoliko dana približili smo se još za 5000 eura k cifri, digli smo svoj ulog, no, još uvijek ne dovoljno i blizu cifre koju je tražila vlasnica. Nakon 5 minuta javljeno nam je da je stan prodan.
Osjećali smo se kao da su nasilno ušli u naš stan. Iako stan zapravo naš nije ni bio...
Jesmo li dobro taktizirali, je li agent igrao za nas ili za vlasnicu, jesmo li prebrzo ušli u sve... ne znam, ali stan s francuskim prozorima je u rukama nekih ljudi koji možda i nisu imali neke velike planove za njega...

Agencije za nekretnine

Agencije za nekretnine. U Zagrebu. Ljudi s ključevima stanova koji su prodaju i iznajmljuju. Ljudi koje prepoznajete kad dolazite pogledati stan, a da se nikad niste vidjeli. Nisu to loši ljudi. Radi se o ljudima koji rade svoj posao. Pitanje je jedino, za koga oni rade?

Do sad smo pogledali 6 stanova i samo smo u jednom slučaju imali osjećaj da agent radi za nas. Nemam ništa protiv da agent radi samo za onog tko prodaje stan i želi njegov stan "utopiti", ali onda, molim, nemojte uzimati proviziju i od mene. Preveslamte proviziju. Kad bi agent radio za mene, bila bi to sasvim druga priča. Ja bih ga i financijski stimulirala da mi još više snizi cijenu stana. Mislim da bi bio motiviran.

Uglavnom, iako je agent čovjek s ključevima i podacima, pred njim ne samo da treba imati pokeraško lice, nego, otprilike govoriti da je cijena stana presmiješna, da bi trebalo spustiti cijenu i sl. Vjerojatno nisam otkrila toplu vodu, no, čak i oni najsimpatičniji agenti NE RADE za vas. I točka. Jedino, morate im platiti da ne rade za vas...

U Zagrebu, danas, imate nekoliko vrsta stanova:
1. Novogradnje - sagradio sam, no dogodio se krah tržišta i prodajem za sitnu lovu (da se pokrijem)
2. Novogradnje - sagradio sam, no dogodio se krah tržišta i tonem sve dublje, no, netko će uletiti i platiti 2000 eura za kvadrat stana (iako u istoj ulici ima i za 1490 eura).
3. Novogradnje - nisam još sagradio, želim prodati stanove kako bih mogao sagraditi - ljudi će prepoznati dobar projekt.

Ove prve volimo jer su realni, ovi drugi su pomalo smiješni, a treće ne znam tko uzima za ozbiljno.

Kad govorimo o stanovima koji nisu novi, i njih ima nekoliko vrsta:
1. Novogradnja - no, stan je namješten i ljudi ne mogu plaćati dalje kredit pa prodaju stan. Obično se cijena spušta i stanovi se prodaju po principu tko prvi njegova djevojka.
2. Novogradnja - stan je namješten i ljudi žele odseliti nekamo dalje, nije im sila prodati, drže cijenu, no, nisu realni obzirom na one s točke 1. Ako uleti tko, uleti. Nekad i uleti. Nekad i ne. (ima i onih kojima je hitno, ali ne bi spustili cijenu jer su se toliko vezali za nekretninu da će radije skupljat boce po kvartu...)
3. Stariji stanovi - drže cijenu 1600 eura za kvadrat, ali je potrebno napraviti cijelu renovaciju (cifra se penje na 2000 eura) i stan je nemoguće prodati.
4. Stariji stanovi - prodaju se po 1000-1200 eura po principu tko prvi...

Naravno, sigurna sam da ima još grupa, no, ove ja susrećem u zadnje vrijeme. Ludo, ludo vrijeme...

Iskreno, voljela sam da sam bar u jednoj od ovih skupina jer bi to značilo da imam stan i prodajem ga (jedino ne bih birala skupinu gdje imam stan, ali prodajem jer ne mogu plaćati kredit)
Ovako, ja sam od onih koji stan traži, obilazi gleda i čudi se...

PRoJeKT: PRVi STaN

Ja ga vidim nekako ovako:

Ili ovako:

Hmmm, ne znam još točno... Ono što sigurno znam je da želim da ima veliku kuhinju s otokom, blagavaonicu koja te zove da piješ vino i jedeš sir s prijateljima do kasno u noć, dnevni boravak s policama do stropa s našim knjigama, dvije fotelje, može i presvučene (sviđa mi se kako to radi Nahtkasl & Hohlica) ili zelenu sofu (još razmišljam), ogromne prozore (kao u nekim skandinavskim gradovima) - čak dovoljno veliki da za lijepog dana ljudi vire u stan i misle: tkototamoživi.
O spavaćoj nisam razmišljala, a što se tiče dječje sobe, mislim da bi trebala biti, hmmmm, lijepa? Kupaonicu molim s onim mozaičnim pločicama (možda da guglam i vidim kažu li se tako, mozaične... dobro zvuči... npr. u dućanu: "Dobar dan, molim Vas možete mi pokazati kakve mozaične pločice imate?)

I da... želim imati balkon za biljke koje bi kao sadila uz pomoć ove ekipe Lisnati odred (negdje sam ih srela i svidjelo mi se što rade, poslije kad bi se izvještila, sama bi sve napravila), dvije stolice i stol za povremene doručke (musli s jagodana, onak' kao na slikama u virtualnom svijetu)

Muž i ja smo negdje istog mišljenja kako stan treba izgledati, osim, on ne želi te neke puničine prastare fotelje koje bi ja dala presvući. Pretpostavljam da Eames Lounge Chair ne dolazi u obzir... no, nadam se nekom kompromisu. Najbolji smo kad ga tražimo. Uz čašu vinu oko 22:35 minuta četvrtkom.


Projekt oko pronalska prvog stana je započeo. Zaslužio je u ova dva tjedna i svoj blog jer ovo što se događa kad krenete u ovaj projekt je vrijedno staviti na blogopapir.
Ako ništa drugo, zato što ulazite ljudima u stan i razgovarate o rušenju NJIHOVIH zidova i umanjivanju vrijednosti NJIHOVOG stana. Neprocijenjivo...

Već imam osmijeh na ustima...