Savršen stan s francuskim prozorima

Nakon čak dva stana koji smo pogledali, našli smo onaj pravi. Treći. Osvojili su me francuski prozori u dnevnom boravku i kuhinja od 20 kvadrata na sjevernoj strani stana duž koje je bila lođa.
Kažu da si našao stan kad možeš zamisliti da živiš unutra i gdje se nalazi pojedini dio namještaja. Tjedan dana smo stajali uz tlocrt stana i dogovarali gdje će stajati kuhinja, hoćemo li cijeli zid od balkona pretvoriti u staklenu stijenu, kako će kupaonica izgledati i gdje će biti police u dnevnom boravku.
Angažirali smo i prijatelja arhitekta da napravi okviran trošak radova kako bi znali s kojim budžetom trebamo raspolagati nakon što kupimo stan.
Nakon tjedan dana, dali smo svoju ponudu vlasnici stana. Uživo, u dnevnom boravku s francuskim prozorima. Ponuda je bila 15000 eura manja od cijene koju je tražila. Bila je na rubu suza, možda i uvrijeđena, činilo se, no svjesna da ima puno radova u stanu u kojem nitko 15 godina nije živio. Tijekom pregovaranja, okrenuo se ključ u vratima i ulazila je druga agentica s potencijalnim kupcima. Točnije s njih petero. Mi sjedimo, upravo dali cijenu, čekamo odgovor, pregovaramo, kad, eto, upada ekipa u stan. Možda čak u naš budući stan.
Vlasnica ih moli da dođu kasnije, malo se zbunila, mi se pogledavamo i jedino što smo mogli izustiti, neka samo pogledaju, mi ionako idemo.
Uopće ne znam kako smo završili s vlasnicom i agenticom na kavi, na nekom zaista nepotrebnom razgovoru o životu, poslu i kuhinjama gdje smo saznali da vlasnica spušta stan još za 5000 eura. Kavu završavamo rječima da ćemo razmisliti, ona nama na to, baš ste slatki, htjela bih da se dogovorimo, mi se gledamo i odosmo. Slatki smo?
O, Bože....
Osjećaš se malo blesavo u takvim situacijama. Ne znam što smo trebali. Možda čak pregovarati preko agenta. I onaj dolazak ekipe s drugom agenticom je pokvario cijeli doživljaj. Još danas kad se sjetim, nije mi sasvim jasno kako se sve to skupa odigralo.
Nakon nekoliko dana približili smo se još za 5000 eura k cifri, digli smo svoj ulog, no, još uvijek ne dovoljno i blizu cifre koju je tražila vlasnica. Nakon 5 minuta javljeno nam je da je stan prodan.
Osjećali smo se kao da su nasilno ušli u naš stan. Iako stan zapravo naš nije ni bio...
Jesmo li dobro taktizirali, je li agent igrao za nas ili za vlasnicu, jesmo li prebrzo ušli u sve... ne znam, ali stan s francuskim prozorima je u rukama nekih ljudi koji možda i nisu imali neke velike planove za njega...

Agencije za nekretnine

Agencije za nekretnine. U Zagrebu. Ljudi s ključevima stanova koji su prodaju i iznajmljuju. Ljudi koje prepoznajete kad dolazite pogledati stan, a da se nikad niste vidjeli. Nisu to loši ljudi. Radi se o ljudima koji rade svoj posao. Pitanje je jedino, za koga oni rade?

Do sad smo pogledali 6 stanova i samo smo u jednom slučaju imali osjećaj da agent radi za nas. Nemam ništa protiv da agent radi samo za onog tko prodaje stan i želi njegov stan "utopiti", ali onda, molim, nemojte uzimati proviziju i od mene. Preveslamte proviziju. Kad bi agent radio za mene, bila bi to sasvim druga priča. Ja bih ga i financijski stimulirala da mi još više snizi cijenu stana. Mislim da bi bio motiviran.

Uglavnom, iako je agent čovjek s ključevima i podacima, pred njim ne samo da treba imati pokeraško lice, nego, otprilike govoriti da je cijena stana presmiješna, da bi trebalo spustiti cijenu i sl. Vjerojatno nisam otkrila toplu vodu, no, čak i oni najsimpatičniji agenti NE RADE za vas. I točka. Jedino, morate im platiti da ne rade za vas...

U Zagrebu, danas, imate nekoliko vrsta stanova:
1. Novogradnje - sagradio sam, no dogodio se krah tržišta i prodajem za sitnu lovu (da se pokrijem)
2. Novogradnje - sagradio sam, no dogodio se krah tržišta i tonem sve dublje, no, netko će uletiti i platiti 2000 eura za kvadrat stana (iako u istoj ulici ima i za 1490 eura).
3. Novogradnje - nisam još sagradio, želim prodati stanove kako bih mogao sagraditi - ljudi će prepoznati dobar projekt.

Ove prve volimo jer su realni, ovi drugi su pomalo smiješni, a treće ne znam tko uzima za ozbiljno.

Kad govorimo o stanovima koji nisu novi, i njih ima nekoliko vrsta:
1. Novogradnja - no, stan je namješten i ljudi ne mogu plaćati dalje kredit pa prodaju stan. Obično se cijena spušta i stanovi se prodaju po principu tko prvi njegova djevojka.
2. Novogradnja - stan je namješten i ljudi žele odseliti nekamo dalje, nije im sila prodati, drže cijenu, no, nisu realni obzirom na one s točke 1. Ako uleti tko, uleti. Nekad i uleti. Nekad i ne. (ima i onih kojima je hitno, ali ne bi spustili cijenu jer su se toliko vezali za nekretninu da će radije skupljat boce po kvartu...)
3. Stariji stanovi - drže cijenu 1600 eura za kvadrat, ali je potrebno napraviti cijelu renovaciju (cifra se penje na 2000 eura) i stan je nemoguće prodati.
4. Stariji stanovi - prodaju se po 1000-1200 eura po principu tko prvi...

Naravno, sigurna sam da ima još grupa, no, ove ja susrećem u zadnje vrijeme. Ludo, ludo vrijeme...

Iskreno, voljela sam da sam bar u jednoj od ovih skupina jer bi to značilo da imam stan i prodajem ga (jedino ne bih birala skupinu gdje imam stan, ali prodajem jer ne mogu plaćati kredit)
Ovako, ja sam od onih koji stan traži, obilazi gleda i čudi se...

PRoJeKT: PRVi STaN

Ja ga vidim nekako ovako:

Ili ovako:

Hmmm, ne znam još točno... Ono što sigurno znam je da želim da ima veliku kuhinju s otokom, blagavaonicu koja te zove da piješ vino i jedeš sir s prijateljima do kasno u noć, dnevni boravak s policama do stropa s našim knjigama, dvije fotelje, može i presvučene (sviđa mi se kako to radi Nahtkasl & Hohlica) ili zelenu sofu (još razmišljam), ogromne prozore (kao u nekim skandinavskim gradovima) - čak dovoljno veliki da za lijepog dana ljudi vire u stan i misle: tkototamoživi.
O spavaćoj nisam razmišljala, a što se tiče dječje sobe, mislim da bi trebala biti, hmmmm, lijepa? Kupaonicu molim s onim mozaičnim pločicama (možda da guglam i vidim kažu li se tako, mozaične... dobro zvuči... npr. u dućanu: "Dobar dan, molim Vas možete mi pokazati kakve mozaične pločice imate?)

I da... želim imati balkon za biljke koje bi kao sadila uz pomoć ove ekipe Lisnati odred (negdje sam ih srela i svidjelo mi se što rade, poslije kad bi se izvještila, sama bi sve napravila), dvije stolice i stol za povremene doručke (musli s jagodana, onak' kao na slikama u virtualnom svijetu)

Muž i ja smo negdje istog mišljenja kako stan treba izgledati, osim, on ne želi te neke puničine prastare fotelje koje bi ja dala presvući. Pretpostavljam da Eames Lounge Chair ne dolazi u obzir... no, nadam se nekom kompromisu. Najbolji smo kad ga tražimo. Uz čašu vinu oko 22:35 minuta četvrtkom.


Projekt oko pronalska prvog stana je započeo. Zaslužio je u ova dva tjedna i svoj blog jer ovo što se događa kad krenete u ovaj projekt je vrijedno staviti na blogopapir.
Ako ništa drugo, zato što ulazite ljudima u stan i razgovarate o rušenju NJIHOVIH zidova i umanjivanju vrijednosti NJIHOVOG stana. Neprocijenjivo...

Već imam osmijeh na ustima...