Kompromisi

I onda... gledajući stanove počinjete pristajati na sve. Nije važno što nije prostran koliko želite, ili što do grada trebate promijeniti nekoliko prijevoznih sredstava, jednostavno vam je u jednom trenutku bitno da smo  riješite tu "brigu" kupite ga, kako god, i nastavite sa životom.

Do sad sam u glavi pristajala na sve moguće loše stanove, samo da prestanemo s tom pričom.

Krivo! Potpuno krivo! 

Iako zvuči suludo, uvjerena sam da ljudi u jedom trenutku počinju i tako razmišljati. Slatke su to muke, traženje stana, maštanja o lijepim kuhinjama i balkonima, no, realno, za takvo maštanje i razgledavanje stanova po gradu trebate biti ekstra plaćeni jer, ljudi moji, to je osmosatno radno mjesto.

Nažalost, cijelo to vrijeme oglasi za stanove su vam smrtni neprijatelji. Što je bolje napisan oglas to je lošiji stan, a o lažima da ne pričamo. U cijeloj toj priči meni nije jasno zašto jednostavno ljudi koji prodaju stanove i agencije za nekretnine ne mogu napraviti sljedeće:

1. poslikati stan tako da vidiš sve sobe u stanu (ne slikati kantu za smeće, Sljeme ili susjedov balkon)

2. dati normalan opis stana, pritom mislim na to da kažu koliko zaista stan ima kvadrata, a ne uračunati u kvadraturu i šupu, garažu, dio tavana i hodnik do ulaza u stan.

3. napisati iskreno na kojem je stanu kat

4. napisati je li stan novogradnja (do sada neuseljen) ili tamo netko živi i zgrada je građena prije pet godina.

Vezano uz točku 4. stan koji smo nedavno vidjeli je oglašen kao novogradnja, vrhunski opremljen, prazan i sl. Dolazimo na lokaciju, stan ima nekakav namještaj, neku gospođu koja je s cigaretom otvorila stan, mucice po podu i znak koji blinka "bjež'te odavde!"